Čestitke na uspješnoj predstavi ženske reprezentacije koja je na Euru u Engleskoj nastupala kao debitant. Jeste li zadovoljni s osvojenim dvanaestim mjestom?
Prije svega, hvala na čestitkama. Svaka pohvala, komentar ili kritika vrlo nam je bitna na početku puta k izvrsnosti. S obzirom da je samo šest cura otišlo na prvenstvo, znači bez zamjene, vrlo sam zadovoljan njihovim performansom. Pokazale su veliku želju za igrom i predstavljanjem reprezentacije u najboljem svijetlu, a uz to i veliku snagu izdržavši sve utakmice bez zamjene. Naravno da se u nekim utakmicama primjetio umor, ali nije im za zamjeriti. Hvala im na lijepoj predstavi. Mogu samo biti zadovoljan pokazanom igrom jer mi pokazuje kakav potencijal imamo.
Nažalost, bili ste spriječeni te niste bili u mogućnosti voditi ekipu iz prvih redova. No, dobili smo informaciju da ste konstantno telefonski surađivali s pomoćnicima. Takve smo situacije znali gledati na nogometnim terenima, možete li nam opisati kako je to izgledalo iz Vašeg kuta?
Prije svega vrlo nervozno. Što zbog igre koju je bilo teško pratiti s obzirom da sam cijelo vrijeme bio u zaostatku jer je razlika uživo i prijenosa nekih desetak sekundi; a što zbog prijenosa koji je nerijetko pucao. Loša organizacija od strane Engleza svakako je dodatno pridonjela nervozi. S obzirom da nisam bio pored terena te nisam mogao davati upute direktno curama, morao sam se snaći i to obavljati preko muške ekipe koja je bila uz teren. Svakako jedno stresno stanje jer kada ne igrate, neke stvari vidite puno jasnije i možete objektivnije sagledati igru, ali svejedno vas prijeći to što niste uz cure na terenu. No, ni više od tisuću kilometara udaljenosti nije uspjelo poremetiti komunikaciju.
Bilo je podosta stresnih i neizvjesnih utakmica, koje su nažalost u većini slučajeva otišle u korist protivnica. Ali ćemo to pripisati stresu debitantske ekipe i neiskustvu. Koju utakmicu Vam je najteže bilo pratiti putem malih ekrana?
Ne mogu izdvojiti jednu utakmicu da mi je bila posebno teška za pratiti. Sve su bile podjednako stresne i u svakoj utakmici vidio sam da cure mogu dati više, samo da se malo bolje poslože na terenu i da u nekim situacijama bolje odreagiraju. No, to se može pripisati samo mom izostanku. Kroz pripreme sam vidio tko je od cura sposoban za što te sam svakako neke taktike mislio primjeniti u određenim situacijama, no to je bilo nemoguće na daljinu.
Julijana Šestan, 17 godina, a tako talentirana i takvih sposobnosti kao da godinama igra dodgeball. Na koji ste način uspjeli usmjeriti tako mladu igračicu u kratkom vremenskom roku s obzirom da se tek u travnju ove godine priključila Dodgeball klubu Zagreb, a reprezentaciji nešto kasnije.
Julijana je veliki potencijal naše reprezentacije i svakog dana kod nje je vidljiv napredak. Još ima nekih strahova u igri na kojima svakako treba raditi. Bavi se sportom cijeli život i to joj je svakako pomoglo u izgradnji nje kao igračice dodgeballa, a pogotovo činjenica da je trenirala rukomet – od tuda i dolazi njen šut koji protivnicima itekako stvara probleme. S njom oko nekih stvari nije ni trebalo posebno raditi, već samo izbrusiti postojeće kvalitete. No, kao i kod svake druge igračice, postoji još dosta mjesta za napredak, a upravo nam je cilj i raditi na tome.
Cure su dosta forsirale bacanja previše lopti u napadu što ih je dovodilo u nezavidan položaj u obrani. Je li to bio osnovni plan koji je zakazao ili se to pripisuje neiskustvu?
Nisam ljubitelj taktike u kojoj se izbacuje više lopti, osim u slučaju da trenutak u igri to i zahtjeva. Nažalost, curama se dogodilo više puta da su ostajale bez ijedne lopte što je utjecalo na rezultat seta, a samim time i na krajnji rezultat. To svakako možemo pripisati neiskustvu te činjenici da s druge strane terena stoji ekipa koja je već godinama u natjecanjima na europskoj i svjetskoj razini. Imamo dvije strašne pucačice na poziciji „snipera“, Julijanu i Petru, te se njih štitlo, a ovisno o tome tko s druge strane baca loptu – bacati kontre kada situacija to dopušta. Mogu svakako reći da su cure to vrlo dobro odradile. Ostale cure (Nok, Ema, Blanka i Ana) također su pokazale svoje kvalitete, svaka od njih u posebnom aspektu igre.
Možete li s nama podijeliti planove za 2020. godinu i nastupe reprezentacije na kupu u Švicarskoj te Euru u Nizozemskoj?
Prije svega cilj je popularizirati ovaj sport u Hrvatskoj te privući što više igračica i igrača kako bi dovukli još talenata te kako bi cure na sljedeća prvenstva mogle ići s nekoliko zamjena uz sebe. Ako nastavimo ovim tempom te igru podignemo na veću razinu, već kroz par godina možemo pokazati vrhunske rezultate. Od kupa u Švicarskoj svakako očekujem veće rezultate nego one na Euru u Nizozemskoj, što je i razumljivo jer je sama težina natjecanja manja nego na Euru. Ali s druge strane, imamo manje vremena za pripremiti se s obzirom da je natjecanje već u veljači.
