Čestitke na uspješnoj predstavi ženske reprezentacije koja je na Euru u Engleskoj nastupala kao debitant. Jeste li zadovoljni s osvojenim dvanaestim mjestom?

Prije svega, hvala na čestitkama. Svaka pohvala, komentar ili kritika vrlo nam je bitna na početku puta k izvrsnosti. S obzirom da je samo šest cura otišlo na prvenstvo, znači bez zamjene, vrlo sam zadovoljan njihovim performansom. Pokazale su veliku želju za igrom i predstavljanjem reprezentacije u najboljem svijetlu, a uz to i veliku snagu izdržavši sve utakmice bez zamjene. Naravno da se u nekim utakmicama primjetio umor, ali nije im za zamjeriti. Hvala im na lijepoj predstavi. Mogu samo biti zadovoljan pokazanom igrom jer mi pokazuje kakav potencijal imamo.

Nažalost, bili ste spriječeni te niste bili u mogućnosti voditi ekipu iz prvih redova. No, dobili smo informaciju da ste konstantno telefonski surađivali s pomoćnicima. Takve smo situacije znali gledati na nogometnim terenima, možete li nam opisati kako je to izgledalo iz Vašeg kuta?

Prije svega vrlo nervozno. Što zbog igre koju je bilo teško pratiti s obzirom da sam cijelo vrijeme bio u zaostatku jer je razlika uživo i prijenosa nekih desetak sekundi; a što zbog prijenosa koji je nerijetko pucao. Loša organizacija od strane Engleza svakako je dodatno pridonjela nervozi. S obzirom da nisam bio pored terena te nisam mogao davati upute direktno curama, morao sam se snaći i to obavljati preko muške ekipe koja je bila uz teren. Svakako jedno stresno stanje jer kada ne igrate, neke stvari vidite puno jasnije i možete objektivnije sagledati igru, ali svejedno vas prijeći to što niste uz cure na terenu. No, ni više od tisuću kilometara udaljenosti nije uspjelo poremetiti komunikaciju.

Bilo je podosta stresnih i neizvjesnih utakmica, koje su nažalost u većini slučajeva otišle u korist protivnica. Ali ćemo to pripisati stresu debitantske ekipe i neiskustvu. Koju utakmicu Vam je najteže bilo pratiti putem malih ekrana?

Ne mogu izdvojiti jednu utakmicu da mi je bila posebno teška za pratiti. Sve su bile podjednako stresne i u svakoj utakmici vidio sam da cure mogu dati više, samo da se malo bolje poslože na terenu i da u nekim situacijama bolje odreagiraju. No, to se može pripisati samo mom izostanku. Kroz pripreme sam vidio tko je od cura sposoban za što te sam svakako neke taktike mislio primjeniti u određenim situacijama, no to je bilo nemoguće na daljinu.

Julijana Šestan, 17 godina, a tako talentirana i takvih sposobnosti kao da godinama igra dodgeball. Na koji ste način uspjeli usmjeriti tako mladu igračicu u kratkom vremenskom roku s obzirom da se tek u travnju  ove godine priključila Dodgeball klubu Zagreb, a reprezentaciji nešto kasnije.

Julijana je veliki potencijal naše reprezentacije i svakog dana kod nje je vidljiv napredak. Još ima nekih strahova u igri na kojima svakako treba raditi. Bavi se sportom cijeli život i to joj je svakako pomoglo u izgradnji nje kao igračice dodgeballa, a pogotovo činjenica da je trenirala rukomet – od tuda i dolazi njen šut koji protivnicima itekako stvara probleme. S njom oko nekih stvari nije ni trebalo posebno raditi, već samo izbrusiti postojeće kvalitete. No, kao i kod svake druge igračice, postoji još dosta mjesta za napredak, a upravo nam je cilj i raditi na tome.

Cure su dosta forsirale bacanja previše lopti u napadu što ih je dovodilo u nezavidan položaj u obrani. Je li to bio osnovni plan koji je zakazao ili se to pripisuje neiskustvu?

Nisam ljubitelj taktike u kojoj se izbacuje više lopti, osim u slučaju da trenutak u igri to i zahtjeva. Nažalost, curama se dogodilo više puta da su ostajale bez ijedne lopte što je utjecalo na rezultat seta, a samim time i na krajnji rezultat. To svakako možemo pripisati neiskustvu te činjenici da s druge strane terena stoji ekipa koja je već godinama u natjecanjima na europskoj i svjetskoj razini. Imamo dvije strašne pucačice na poziciji „snipera“, Julijanu i Petru, te se njih štitlo, a ovisno o tome tko s druge strane baca loptu – bacati kontre kada situacija to dopušta. Mogu svakako reći da su cure to vrlo dobro odradile. Ostale cure (Nok, Ema, Blanka i Ana) također su pokazale svoje kvalitete, svaka od njih u posebnom aspektu igre.

Možete li s nama podijeliti planove za 2020. godinu i nastupe reprezentacije na kupu u Švicarskoj te Euru u Nizozemskoj?

Prije svega cilj je popularizirati ovaj sport u Hrvatskoj te privući što više igračica i igrača kako bi dovukli još talenata te kako bi cure na sljedeća prvenstva mogle ići s nekoliko zamjena uz sebe. Ako nastavimo ovim tempom te igru podignemo na veću razinu, već kroz par godina možemo pokazati vrhunske rezultate. Od kupa u Švicarskoj svakako očekujem veće rezultate nego one na Euru u Nizozemskoj, što je i razumljivo jer je sama težina natjecanja manja nego na Euru. Ali s druge strane, imamo manje vremena za pripremiti se s obzirom da je natjecanje već u veljači.

Kao osoba koja je pokrenula dodgeball u Hrvatskoj, što vas je potaknulo na takav korak? Zašto baš dodgeball i po čemu je poseban?

– Definitivno nedostatak ovako brzih i dinamičnih sportova sa loptom u HR… Kako sam jedno vrijeme života proveo u Kanadi i Americi, na istim mjestima upoznao sam se sa Dodgeball-om. Toliko oduševljava svojom brzinom, atletskom sposobnošću igrača da je jednako zanimljiv kako igraču tako i gledatelju… Tri dana sam proveo u nevjerici kada sam saznao da tog sporta nema na Hrvatskoj sportskoj sceni i odlučio se otvoriti prvi klub u Hrvatskoj – Dodgeball Klub Zagreb.

Kao izbornik muške reprezentacije, jeste li zadovoljni nastupom muške reprezentacije na Euru u Newcastle-u?

– Ovo je bio drugi nastup muške Reprezentacije na jednom od Europskih natjecanja. Istina, pokazali smo više mana nego vrlina i na tim greškama trebamo raditi. Nova smo ekipa na Dodgeball sceni koja ima potencijala i to znamo jer smo svi mogli vidjeti kako se sa objektivno jačim momčadima možemo nositi u igri, npr. utakmica protiv Nizozemske. Ali onda opet sa druge strane izgubimo utakmice od ekipa koje niti strateški niti fizički nisu ništa sposobnije od nas… Rekao bih da smo “izgorili u želji”, jednostavno bih to tako opisao… To su počeci, sada znamo što možemo očekivati u budućnosti, na čemu više trebamo raditi i pripremati se da pokažemo ono za što smo stvarno sposobni na nekom od slijedećih natjecanja…

Kada pogledate retrospektivno na prva dva prvenstva na kojima je nastupila Hrvatska (CEC Češka i Euro Engleska), što biste promijenili u igri? Je li vidljiv napredak između ta dva prvenstva s obzirom da je Engleska uslijedila samo 4 mjeseca nakon Češke?

– Definitivno, i Ženska i Muška Reprezentacija su dosta napredovale u kratkom roku. Naše djevojke nisu imale nastupe kao Ženska ekipa na Centralno Europskom Kupu u Češkoj, ali su stekle dojam i skupljale iskustvo u Mix Reprezentaciji. Mjenjati nećemo previše, pristup treninzima je zadovoljavajući i rezultati su vidljivi na samom terenu. Ženska Reprezentacija je pokazala da je sklop strašnih talenata koji se može nositi sa nekim od najjačih ekipa na Europskom prvenstvu… Sjetimo se utakmice protiv Škotske (12:12) koja im je za samo malo izmakla kontroli… A Škotska je godinama u samom vrhu Europskog Dodgeball-a… Isto tako Muška Reprezentacija u dramatičnoj završnici odigra neriješeno sa Nizozemskom koja je na sceni od 2015 godine… Raditi ćemo na uočenim greškama i gledati kako se još bolje pripremiti za Europski Kup u Švicarskoj…

Nakon odrađena dva reprezentativna natjecanja, koji je plan te koji su ciljevi za 2020., godinu?

– Ciljevi su jasni… Dovesti još više talenata u Dodgeball. Mi smo rukometna velesila, vaterpolo velesila… A to su sportovi sa loptom sličnog izbačaja kao u Dodgeball-u. Dodgeball se u zapadnim zemljama čak naziva i prvim rođakom rukometa. Još jednom napominjem da je ovo sport koji je u razvitku u Hrvatsoj i da treba vremena, rada i truda za velike stvari… Uigrati ekipe i u budućnosti pokazati da znamo, možemo i želimo… 

Već u prvoj godini dodgeballa u Hrvatskoj, pokrenuta je liga mix ekipa u kojoj trenutno sudjeluju 3 ekipe. Kakav je daljnji plan za proširenje klubova u Hrvatskoj? Gdje se klubovi planiraju otvoriti te hoće li od početka sudjelovati u mix ligi? I koliko prostora ima za otvaranje novih klubova?

– U planu je otvaranje klubova na području Velike Gorice, Zaprešića, Karlovca… Da se DBK Ogulin priključi u MIX ligu u 2020 godini. Novi klubovi priključivati će se u MIX ligu na način da će do nove sezone odigravati revijalne i prijateljske utakmice. Prostora za nove klubove ima, međutim problematičan je dio oko zakupa sportskih dvorana kojih manjka kako u Zagrebu tako i u cijeloj RH. Teško je dobiti slobodne termine u razumno doba dana za kvalitetan trening…

Što novi članovi/igrači mogu očekivati dolaskom na prvi trening? Kakav profil igrača tražite? I kakav je generalni feedback novih igrača kada se upoznaju s ovim sportom?

– Kada se novi igrač priključuje treningu kluba, prvo se upoznaje sa osnovama Dodgeball-a, pravilima, taktikom… Definitivno su nam potrebni prvenstveno igrači sa sportskom pozadinom, iako napominjem da su u Dodgeball dobrodošli igrači svih profila. Ne treba niti spominjati da najbolji svjetski igrač Stefan Leitinger (Austrija) u prošlosti nije aktivno trenirao niti jedan sport koji uključuje igru loptom… Igrači su oduševljeni sportom, brzinom, podizanjem atletskih sposobnosti, reakcije… Uglavnom ljudi koji dođu na trening i vole brzinu, dinamiku i adrenalin – ostaju u našim klubovima. Stoga i ovim putem pozivam sve zainteresirane da se priključe jednom od Dodgeball klubova i dožive iz prve ruke ovaj najbrže rastući sport u Europi.